Prednosti kupnje rabljenog softvera su jasne, ali kada netko prvi put čuje za ovaj koncept, često dovodi u pitanje legalnost proizvoda. Dopustite nam da Vas provedemo kroz pravnu pozadinu rabljenog softvera kako biste se i sami uvjerili da, ako su ispunjeni svi uvjeti, nema razloga za zabrinutost u tom pogledu.
Napominjemo da se sve informacije na ovoj stranici odnose samo na Europski gospodarski prostor (države članice EU-a i EFTA‑e).
Što zakon kaže o prodaji rabljenog softvera?
Situacija se u pogledu pravne podloge rabljenog softvera postupno razvijala tijekom dužeg vremena. To je na kraju rezultiralo vrlo jasnom odlukom Suda Europske unije (CJEU) 2012. godine kojom je potvrđeno da je prodaja softvera u prethodnom vlasništvu legalna.
Presuda CJEU-a u predmetu C-128/11 UsedSoft GmbH protiv Oracle International Corp. (na engleskom) kaže da se autor softvera ne može protiviti preprodaji svojih "rabljenih" licenci koje dopuštaju korištenje njegovih programa preuzetih s interneta. Isključivo pravo distribucije primjerka računalnog programa obuhvaćenog takvom licencom iscrpljuje se prilikom prve prodaje.
To znači da je prodaja "rabljenih" softverskih proizvoda legalna. Ovom presudom stvoren je siguran, pravni okvir za cijelu Europsku uniju koji osigurava pošteno i zdravo natjecanje na europskom tržištu.
U presudi se također navodi da se:
- Trajnim softverom može slobodno trgovati = pravo vlasništva može se prenijeti s jednog stjecatelja na drugog.
- Prava distribucije proizvođača iscrpljuju se prilikom prve prodaje softvera. Svi koji su kupili računalni program na slobodnom tržištu imaju pravo koristiti kupljeni softver i zatim ga dalje prodavati (na primjer softverskom posredniku kao što je Forscope) pod uvjetom da ga deinstaliraju i više ne koriste.
- Čak i ako je preprodaja softvera izričito zabranjena licencnim ugovorom između proizvođača (= nositelja autorskih prava) i prvog stjecatelja, proizvođač se ne može protiviti preprodaji te kopije. Ugovor o licenci podliježe europskom pravu i točke koje su u suprotnosti s europskim pravom su ništavne.
- Nema razlike između načina distribucije. Softver se može distribuirati putem fizičkog nositelja (npr. CD, DVD) ili online (= digitalno). Nositelj autorskog prava ne može zahtijevati naknadu za daljnju preprodaju kopije softvera jer je odgovarajuća naknada dobivena tijekom prve prodaje.
Ako želite saznati više, pogledajte pravnu povijest rabljenog softvera
Uvjeti za prijenos vlasništva nad softverom
Kao što možete vidjeti iz gornjih informacija, prodaja rabljenog softvera je legalna. Međutim, trebate imati na umu da prijenos vlasništva i dalje mora zadovoljiti jasno postavljene uvjete.
Trajni proizvodi, bez pretplata
Mogućnost prijenosa vlasništva ne odnosi se na pretplate jer stjecatelj nije vlasnik proizvoda (softver je iznajmljen samo na ograničeno vrijeme).
Potpuno plaćeni
Stjecatelj ne postaje vlasnik softverskog proizvoda sve dok ga u potpunosti ne plati.
Nije u upotrebi od strane prvog vlasnika
Prvi vlasnik ne prestaje biti vlasnik softverskog proizvoda sve dok ga ne deinstalira i učini neupotrebljivim za sebe.
Samo unutar EU i EGP-a
Uvjeti preprodaje razlikuju se od zemlje do zemlje i EU može kontrolirati samo uvjete za proizvode koji su prvi put prodani i kojima se trguje unutar njegovog tržišta.
Što će se dogoditi u slučaju revizije softvera?
U slučaju revizije softvera važno je da imate svu potrebnu dokumentaciju za rabljene softverske proizvode koje ste kupili. Ako to nemate, svoju organizaciju izlažete velikom riziku od novčane kazne. Naša tvrtka osigurava kompletnu vlasničku dokumentaciju za proizvode koje nudimo (izjavu o deinstalaciji, račun i druge zakonski potrebne dokumente) kao i pomoć u reviziji ako je potrebno, tako da nema razloga za brigu. Nikada nismo naišli na nijedan slučaj negativne presude u softverskoj reviziji proizvoda koje nudimo. Možete pročitati više o revizijama u našem članku.
Što mediji kažu o legalnosti rabljenog softvera?
Sud EU: Prodaja rabljenih licenci za softver sasvim je u redu.
Europski sud pravde kaže da se ovo pravilo odnosi oboje na kopije softvera fizičkih medija i onih preuzetih sa Interneta. Sud je također rekao da jednom kada softverska tvrtka proda "kopiju računalnog programa", njezino "isključivo pravo distribucije" se ukida, što otvara put drugim tvrtkama za prodaju rabljenih licenci.
To znači da, prema zakonu EU, softverske tvrtke nemaju pravo sprječavati korisnike da prodaju svoja digitalna preuzimanja drugima; prava distributera softvera na kontrolu distribucije su iscrpljena nakon prve prodaje.
Dakle, ako preuzmete dio softvera, možete ga učinkovito preprodati – ukoliko kopiju izbrišete na vlastitom tvrdom disku.
Najviši europski sud presudio je da je trgovina licencama za “rabljeni” softver legalna i da se autor takvog softvera ne može protiviti bilo kakvoj preprodaji. Ovom presudom stvoren je presedan za trgovanje licencama za rabljeni softver u cijeloj Europskoj uniji.
Pravna pozadina rabljenog softvera
Ako želite saznati više o važnijim sudskim odlukama i direktivama EU koje su utjecale na stanje na tržištu rabljenog softvera, pogledajte sažetak u nastavku.
Njemački Savezni sud pravde odlučio je da se računalni program (OEM verzija), koji je stavljen na tržište od strane proizvođača ili uz njegovu suglasnost, može dalje distribuirati i bez pripadajućeg hardvera.
– Odluka Saveznog suda pravde od 6. srpnja 2000., upis br. I ZR 244/97 (na njemačkom)
Direktivom EU 2001/29/EC objavljenom u svibnju 2001. godine usklađeno je iscrpljivanje autorskih prava, na čemu je izgrađen cijeli koncept rabljenog softvera.
„Prvom prodajom izvornika djela ili njegovih primjeraka u Zajednici od strane nositelja prava ili uz njegov pristanak iscrpljuje se pravo nadzora preprodaje tog predmeta u Zajednici.”
– Izvod iz Direktive 2001/29/EZ
U zahtjevu za prethodnu odluku Hoge Raad der Nederlanden (Nizozemska) u predmetu C-41/04 Levob Verzekeringen BV, OV Bank NV protiv Staatssecretaris van Financiën (na engleskom) iz svibnja 2005. navodi se da:
Dovođenje u promet u Zajednici primjerka programa od strane nositelja prava ili uz njegov pristanak iscrpljuje se pravo distribucije tog primjerka unutar Zajednice (članak 4.(c), druga rečenica, Direktive 91/250). Slijedom toga, prvi stjecatelj može učinkovito prenijeti vlasništvo nad reprodukcijom trećoj stranu bez potrebe za pristankom autora. Prvi stjecatelj stoga može raspolagati materijalnom imovinom kao vlasnik.
Kao zakoniti stjecatelj izvornog nositelja podataka, treća strana također je ovlaštena koristiti program snimljen na nosaču u skladu s njegovom namjenom. Ugovorna zabrana prijenosa prava korištenja, koju je proizvođač dogovorio s prvim stjecateljem, ne obvezuje treće osobe.
Regionalni sud u Hamburgu potvrdio je da se iscrpljivanje autorskih prava odnosi i na pojedinačne kopije računalnog programa nabavljene putem Microsoftovih ugovora o količinskom licenciranju.
– Presuda Regionalnog suda u Hamburgu u predmetu 315 O 343/06 (na njemačkom)
„Prvom prodajom primjerka programa u Zajednici od strane nositelja prava ili uz njegovu suglasnost iscrpljuje se pravo distribucije tog primjerka u Zajednici, uz iznimku prava
na nadzor daljnjeg iznajmljivanja programa ili njegova primjerka.”
Autor softvera ne može se suprotstaviti preprodaji svojih 'rabljenih' licenci koje dopuštaju korištenje njegovih programa preuzetih s interneta.
Isključivo pravo distribucije kopije računalnog programa obuhvaćenog takvom licencom iscrpljuje se prilikom prve prodaje.
Štoviše, iscrpljivanje prava na distribuciju proširuje se na kopije računalnih programa koji se prodaju kao ispravljeni i ažurirani od strane nositelja autorskih prava.
Dalje, Sud navodi da izvorni stjecatelj materijalne ili nematerijalne kopije računalnog programa za koji je iscrpljeno pravo distribucije nositelja autorskih prava mora učiniti kopiju preuzetu na svoje računalo neupotrebljivom u trenutku preprodaje.
– Odluka Suda pravde, predmet C-128/11 UsedSoft GmbH protiv Oracle International Corp. (na engleskom)
Presuda njemačkog federalnog suda o pravu pojedinačne prodaje volume licenci, prvobitno kupljenih u setu (ali zakonski gledano individualne i s pravom uporabe izvan seta), te pravu daljnje (pre)prodaje izvan seta novim korisnicima.
– Odluka Saveznog suda pravde od 11. prosinca 2014., upis br. I ZR 8/13 (na njemačkom)
Prvi stjecatelj kopije računalnog programa, popraćen neograničenom korisničkom licencom, može preprodati tu kopiju i svoju licencu novom stjecatelju.
– Odluka Suda pravde, predmet C-166/15 Aleksandrs Ranks i Jurijs Vasievics (na engleskom)
U svojoj odluci iz ožujka 2016. Njemačka komora za nabavu u Westfaliji ocijenila je slučaj u kojem je naručitelj prekršio nekoliko temeljnih načela javne nabave (što je faktički isključilo dobavljače rabljenog softvera iz sudjelovanja). Vijeće je, između ostalog, navelo sljedeće:
Zahtjev za određenom vrstom ugovora [Select Plus između BMI i Microsofta u ovom slučaju], koji samo određenim proizvođačima dopušta sudjelovanje u natječaju, u suprotnosti je s načelima Zakona o javnoj nabavi kao što su pošteno tržišno natjecanje, transparentnost i jednak tretman.
Ponuđačev zahtjev za „novim licencama”, dakle isključivanje „korištenih licenci”, izravno krši njemački zakon o javnoj nabavi.
Utvrđivanje podrijetla proizvoda ili tehnologije zabranjeno je Zakonom o javnoj nabavi. Ponuditelj je dužan predmet nabave postaviti proizvodno neutralno.
Tehnička specifikacija ne može upućivati na određenu proizvodnju, podrijetlo, robnu marku, patent,tip i tome slično, ako to ide u prilog ili isključuje određene tvrtke ili određene proizvode. Ako se predmet nabave ne može opisati dovoljno precizno i na općenito razumljiv način, potrebno je dodati „ili ekvivalent”.
